U rani sat
U rani sat
na rubu polja
izvila travka
svoj tanki vrat.
Do nje se budi
maleni mrav,
od plavog jutra
i sam plav.
I ptica budna
pružila kljun,
zatresla krilom
zeleni žbun.
Odjednom zasja
rose kap!
Dragulje prosu
zlata slap!
Poteče tako
novi dan –
raskošnim suncem
obasjan!
Stjepan Jakševac





