Književnik Stjepan Jakševac umro je na današnji dan prije trideset godina. Povodom ove obljetnice kod pjesnikova posljednjeg počivališta na svetokriškom groblju održali smo Sat sjećanja.
Uz pjesnikovu obitelj, načelnicu Maricu Jančić, učenike, djelatnika škole i mještana Svetoga Križa prigodnim riječima prisjetili smo se pjesnikova života i stvaralačkog rada, a učenici su izveli prigodni kulturno – umjetnički program.
Stjepan Jakševac se istaknuo ponajprije kao pjesnik i dječji pisac, ali bio je i uvaženi spiker, dramaturg i urednik na radiju.
Rodio se 16. prosinca 1916. u Svetom Križu. Nakon treće godine života seli s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca).
Svojim stihovima uveo je kajkavsko narječje u hrvatsku dječju književnost. Pored toga je na nov način unio temu ranog dječjeg zaljubljivanja. Dobio je brojne nagrade i prevođen je na slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski, švedski, mađarski jezik te esperanto.
Najpoznatije su njegove zbirke pjesama „Vesela godina“, „Voli, ne voli, voli“ i „Zlatna ptica sunca“.
Uglazbljeno mu je više od 130 dječjih i oko 100 ostalih tekstova, a mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kazetama i CD-ima (npr. Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde).
Stjepan Jakševac je u svojim najboljim kajkavskim ostvarenjima ostao blizak melodici te akustici svoga stiha kojeg je oplemenio zavičajnim govorom te specifičnom kajkavskom ikavicom svoga rodnog mjesta.
Pogledajte fotografije.
