Jurjevo su i ove godine na veoma lijep način obilježili učenici OŠ Ante Kovačića u Mariji Gorici.

Prvašići, prigodno odjeveni i raskošno ukrašeni razlistalim granama, u pratnji nezamjenjivih „mužikaša“ prošetali su Krajem  Donjim.

Iz malih grla gromko se orila jurjevska pjesma koju su u školi uvježbali s gosp. Franjom Žagmeštrom. Pjesma je unijela dah proljeća i duh tradicije u mnoga dvorišta i kuće.

Razdragani domaćini s nestrpljenjem su očekivali „šantajurščane“. Na dvorišta su im došli i susjedi i rođaci jer – radost je veća kad se s nekim podijeli. A dječica  nisu štedjela grla niti svirači instrumente.

Pjesma se razlila krajem, nadjačala pjev ptica, pokušala rastjerati kišne oblake i prekrila sve probleme. Kako je malo potrebno da sve bude lijepo i radosno?!

Obilježavanje Jurjeva starinski je običaj. Danas je, nažalost, malo zaboravljen ili se počeo utapati u moru običaja koji nisu naši.

Ne dajmo svog Juru Zelenoga! Otmimo ga zaboravu i vratimo na polja, dvorišta, kuće i u srca. Vratimo ga tamo kamo pripada. Nemojmo ga zaboraviti. Sačuvajmo ga za naraštaje koji tek dolaze.

S Jurom se naviješta buđenje prirode, stvaranje novog života. Zato je stari običaj da se jurjevskim sviračima  i pjevačima u košaru, koju sa sobom nose, stavljaju jaja (simbol novog života) i kobasice (simbol plodnosti).

Hvala svima koji su nas primili (obiteljima Novoselec, Dojčić, Jakovina, Tašić, Ivčetić, Krolo, Šporčić i Kos) i širom otvorili vrata svojih kuća i srca. Hvala na dobrodošlici, osmijehu, kolačima, bombonima…

Hvala sviračima koji su se i ove godine, bez ikakve naknade, rado odazvali i pratili nas na našoj, i njihovoj, manifestaciji. Kakvo bi to Jurjevo bilo bez braće Žagmeštar i njihovih  prijatelja?!

Poželimo da se ovaj lijepi način obilježavanja Jurjeva i sačuva i proširi.